OVAJ TEKST JE NAPISALA JEDNA STARICA KOJU JE NJEN SIN OSTAVIO U STARAČKOM DOMU. PROŠLE SU TRI GODINE…

Ovo je pjesma koju je napisala jedna starica koju je njen sin smjestio u starački dom. Prošle su tri godine, a da je on nije posjetio. Uprkos svemu tome, pjesma je ispunjena majčinskom ljubavlju i milošću. Ostavljam vas sa pjesmom… HAMDANE, HAMDANE………MATI TE ZOVE. Gdje si Hamdane, mati te zove, ali ti ne čuješ žalbe i prizivanje? Ti si oduvijek vezao za moje srce. Nikad mi nisi sa oka silazio i kada je bilo sklopljeno. Ove tri godine te oko oplakivalo ali te ne vidjeh da si me posjetio kao ostali. Sjeti se našeg života – kada sam ti podizala i nosala, kada sam se s tobom igrala i dok si iza mene koračao.

Poskočio bi na moj glas a moje krilo te je grijalo i niko osim tebe nije boravio u mojoj utrobi. A kada bi se razbolio, ja bih noći provodila pored tebe nespavajući. Nisam okusila sna ni danju ni noću. Ono što sam imala da ti darujem od svoje ljubavi i njege, darovala sam ti, a ti si rastao i bio si moja najveća nada. Ali, sve sam izgubila onoga dana kada si me odbacio i poklonio si sebe svojoj ženi iskreno joj ljubav nudeći a meni bolove ostavljajući.

Ja znam da je ona osorna, da te sprječava i govori: „Ja tu staricu ne želim sa sobom!“ Ostavio si me u sred bolnice da ti se nadam i znam da je ovo nagrada za moje dobro. Da sam bogdo sluškinja kod tebe samo da te gledam svakog dana zadovoljnog. Hvala ti sine, i hvala ti, za tvoj trud! Molim Allaha za tebe svakog trena i za tvoju uputu. Hamdane, Hamdane, mati te zove! Bojim se da i ti ne budeš dozivao svoje potomke. Zamolila sam doktora da ti preda ovo pismo sa slovima koje sam suzama ispisala. Ako umrem, nemoj škrtarit u dovama za mene i traži oprosta za mene, to je moja nada. Nakvasi prah na mom kaburu svojim suzama, ali ti tada neće koristiti tuga i kajanje.