Počela sam sa mužem hodati kad sam bila stvarno mlada. Negdje kad sam 16 godina imala smo se upoznali i ostali zajedno. On je moje godište. Upoznali smo se u školi. Sve smo znali jedan o drugome. Udala sam se za njega sa svojih 22 godine i par godina kasnije kada me posedovao moje telo dobili smo dvije slatke djevojčice. Ma on je bio čovjek mog života. Od prvog trenutka sam znala da je on taj i da hoću biti s njime.U to vrijeme kad smo se upoznali kolko sam bila mlada toliko i neiskusna ali me sve vise svrbela pi*ka pa sam tek sa nekom starijom dobi počela razmišljati koliko rano sam si našla dečka i hoće li to utjecati na moj kasniji život. Najviše zbog toga što kada imate dečka ne živite načinom kao kad ste solo.
Odnosne ne znate da li vam se može netko i drugi svidjeti više. Mislim ja sam bila luda za svojim mužem, ali svejedno me kopkalo to pitanje s vremenom na vrijeme. Slabo sam izlazila u životu dok su sve moje frendice imale vrlo zabavan i zanimljiv život. Ali rekla sam si da nemaju svi isti put pa sam se s time mirila cijelo vrijeme. A i tu su bile dvije prekrasne djevojčice koje su ispunjavale moj život. Briga za njih mi je nešto nalijepše u životu. Prekrasne su i dobre. Volim ih najviše na svijetu. Kako je vrijeme prolazilo, a ja sam već prešla tridesetu sve više se u meni budila ona znatiželja za tim mladenačkim uzbuđenjem. Izlascima i upoznavanju drugih ljudi. Odnosno muškaraca. Teško mi je bilo kada bi me ulovila ta faza. Uvijek bi pokušala skrenuti pozornost s toga sa nečim drugim, ali to je bilo jače od mene. Nikad sa svojim mužem nisam o tome razgovarala, a to mi je najveća greška u životu. Možda bi uspijeli spasiti našu vezu i brak. Obitelj i prijatelje.Prošlo je tako još par godina od moje tridesete i ja sam bila u sve većoj komi. Svaki dan mi je bio isti. Razmišljala sam si ovako će biti do kraja mog života. Nije mi se svidjelo. Ne mislim tu na djecu, njih beskrajno volim i volim biti s njima. Mislim na svoj brak. Moj muž je shvatio da nije sve kao prije, ali nikad nismo krenuli pričati. Joooj da se sad mogu vratiti i pokušati to ispraviti. Sve bi dala. Krenula sam potajno van sa svojim prijateljicama i trajalo je to neko vrijeme. I našla sam dečka koji je star 20 godina. Viđali smo se prvo na kavama i tu i tamo koja večera.
Presladak je i dobar. Nećete vjerovati i sve sam mu rekla u kakvoj sam životnoj situaciji. Prvo je ostao šokiran, onda je rekao da se ne želi petljati u to i da ne želi razoriti obitelj, ali da osijeća nešto prema meni. To me skamenilo. Nisam znala da netko može biti toliko zreo za svoje godine. Nakon nekoliko mjeseci vaganja ostavila sam svog muža. Bio je to najteži dan u mom životu. Ali više nisam mogla biti u tom vrtlogu u kojem je bilo svaki dan sve isto. Beskrajno volim svog bivšeg muža, ali jednostavno sam trebala slobodu. I sad je imam. Živim sa tim dečkom i prekrasno nam je. Sumljam da će to biti nešto zauvijek je rje on mlad, ali barem nam je lijepo. Osjećam se ponovno živo. To je valjda ono što sam propustila u svojoj mladosti. Najbitnije da su moje kćeri to dobro podnjele. S bivšim mužem imam normalnu komunikaciju. Samo kad se radi o kćerima. Ne znam što bi više rekla samo mogu reći da probajte u mladosti iskusiti život što više jer nikad ne znate kud vas to može dovesti. Ja sam unistila svoj brak i zbog toga sam strašno nesretna, ali sloboda je najbitnija i da se vi osjećate dobro
0 komentari:
Objavi komentar