Priča mi prijatelj kojega nisam već duži period vidio kako je ostavio curu nakon šest godina. Kaže kako mu je žao jedino što je nije ostavio nakon dvije godine jer je cura predobra, ali se to već tada iz ....

Priča mi prijatelj kojega nisam već duži period vidio kako je ostavio curu nakon šest godina. Kaže kako mu je žao jedino što je nije ostavio nakon dvije godine jer je cura predobra, ali se to već tada iz ljubavi pretvorilo u naviku. Priča mi on to, a ne zna kako mi se srce slama jer sam ja zbog te navike bio dugo s curom koja je na kraju ostala trudna i vjenčali smo se. Ne zna kako mi se srce slama i kako neprestano ljut na sebe jer vidim koliko je ta žena dobra i koliko zaslužuje da je netko iskreno i jako voli.




 Ne zna ni kako tugujem jer sam dok sam bio u vezi upoznao curu s kojom ništa nisam imao, ali s kojom sam kroz jedan pogled, par riječi osjetio više nego cijeli život. Ne zna kako mi je žao što tada nisam sve ostavio i pokušao nešto s tom curom iako znam da bi naišao na brojne osude. Ne zna koliko mi je žao što nisam "bio muško" i odvaživo se svima reći što mislim i kako se osjećam. Ne zna sve ni on niti itko drugo, a neće ni saznati...