Kada sam se danas vratio sa posla iznenadio sam se jer me moja žena nije dočekala. Bilo mi je čudno jer me uvijek dočeka sa kafom i spremnim ručkom. Pomislio sam da je kod komšinice i otišao u kupatilo da se istuširam.
Rekoh u to će i ona da se vrati. Kada sam završio tuširanje i izašao nje i dalje nije bilo. Baš sam se uspaničio, iskreno i naljutio. Ulazim u kuhinju i vidim cjeduljicu sa porukom “Otišla sam gdje mi je ljepše, gdje ću biti voljena, sretna i ispunjena žena… Ne pokušavaj da me vratiš!” Tada već bijesan uzimam telefon, zovem je da > mi objasni, kad telefon zvoni u spavaćoj sobi.
Otvaram vrata, a ona nasmijana u izazovnom donjem rublju leži i kaže MOŽEŠ LI DA ME UČINIŠ VOLJENOM, SRETNOM I ISPUNJENOM ŽENOM… Da skratim, ostao sam i bez kafe i bez ručka i bez večere. Ne znam kako ću sutra na posao, ali znam da mi je bilo lijepo kao nikada prije. Tanka je granica od tuge do sreće.
0 komentari:
Objavi komentar