Prokleti ponos. Roditelji su mi razvedeni a moja dva brata i ja živimo sa mamom i njenim roditeljima. Prije tri godine otac nam se pojavio u životu, a ostavio nas je jer je naš mlađi brat autističan (ne zna pričat,psihički invalid). Kada dođemo kod njega ostavi nas u kući da bi otišao na trening, nazove nas jednom u 2 mjeseca, nikada nije znao kada smo bolesni, nije se nikada sjetio naših rođendana. A mama me tjera da budem dobra prema njemu, volim je najviše na svijetu ali me to baš nervira.
Neki dan mi je rekla kako je moj babo 100 puta bolji od nekih. Kada sam to čula imala sam toliku želju da samo izađem iz kuće jer vam nmg opisat koliko sam bila iznervirana. Pošto nam je danas drugi dan Bajrama morali smo doći neni(njegovoj mami), mama mi je u autu rekla da ne smijem biti drska i bezobrazna jer ME ONA TAKO NIJE ODGOJILA. To je istina nije ona već ON, nije zaslužio da uopšte pričam s njim.
0 komentari:
Objavi komentar