Nemam s kim podijeliti ovo, strah me je reakcija ljudi, čak i vlastitih roditelja. A ne mogu više izdržati, pa barem ovako da napišem, da čitam komentare, utjehe, osude itd. Prije 3 dana poginuo je momak koji se trudio oko mene kao nijedan do sada. Nije me smarao, al sam gledala na to u fazonu uvijek će biti tu, znam da kad god je pokušao odustati od mene ponovo se vratio. Bila sam često gruba prema njemu. Sada ga nema više, a meni se srce slama.
Kajem se. Kajem se je sam bila hladnokrvna kučka koja glumi nešto, a zapravo nisam ni svjesna bila da sam ga zapravo zavoljela. Nedostaje mi, svi mi njegovo nedostaje. Želim se probuditi samo i da mi neko kaže da je ovo samo san. Ludim polako, svako jutro se budim i odmah uzimam mobitel da vidim ima li njegove poruke. Ne mogu ovu tugu sama podnijeti.
0 komentari:
Objavi komentar