Kada sam se udala nisam ni slutila kakve ću sve probleme u životu imati. Majka mog muža, moja svekrva me nikada nije nešto cijenila, a nakon što je prošla godina dana, a ja nisam bila trudna tada je ....

Kada sam se udala nisam ni slutila kakve ću sve probleme u životu imati. Majka mog muža, moja svekrva me nikada nije nešto cijenila, a nakon što je prošla godina dana, a ja nisam bila trudna tada je za mene počeo pakao. U lice mi je govorila da sam “jalova”, da sam “nerodkinja”, “đavo”… i mnoge druge grozote. Imala sam 22 godine i mnogo me to pogađalo. Nakon svih ispitivanja doktori su otkrili da je doista do mene, ali da mogu imati djecu ako pokušamo umjetnom oplodnjom. Bez razmišljanja smo pristali i na sreću mog muža i mene uspjelo je iz prve, a naša sreća je bila još veća kada smo saznali da nosim trojke. Međutim našoj sreći je na žalost brzo došao kraj. Kada je moja svekrva saznala da san na ovaj način ostala trudna, još više me pčela vrijeđati, govorila mi je da sam kao krava koju umjesto bika oplodi veterinar, govorila je da se na ovaj način začeća rađaju bolesne bebe.





Pakao… 9 mjeseci sam molila Boga da sve prođe kako treba, da joj začepim njena pogana usta. Prije dva mjeseca sam se porodila i na moju žalost, a na sreću moje svekrve jedna beba nije sasvim zdrava… druge dvije su potpuno zdrave bebe, normalno napreduju, ali djevojčica :(… doktori čak nisu optimistični da će uspjeti doživjeti godinu dana. Grozno, kao da mi neko srce čupa iz grudi kada god je vidim tako bespomoćnu, a nećete mi vjerovati ona, moja svekrva se čak naslađuje cijelom situacijom i ne prođe dan da ne kaže da sam ja za sve kriva i da je ona od početka bila u pravu. Ne mogu da shvatim kako nema ni trunke osjećanja.. pa nije to samo moje dijete, to je i dijete njenog sina, sina koji pati isto kao i ja, na kraju krajeva njeno unuče.