Jako sam mala, mislim ima ja 20 godine, ali sam jako nisaka, imam samo 1,5 metar… Iskreno cijeli život imam kompleks manje vrijednosti zbog toga, osjećam se manje bitnom u odnosu na “normalne djevojke, mislim djevojaka normalne visine, ali sam se na sve načine i svim silama trudila da to sakrijem. Momak sa kojim sam bila bio je košarkaške visine, skoro 2 metra. Jednostavno već sada razmišljam o mojoj budućoj djeci i ne bih željela da pokupe moj gen fizičkog izgleda i tražim visoke momke.
U početku veze je sve donekle bilo OK, bilo mi je fora kada me uprti gore viskoko i ljubi, osjećala sam se baš moćno, ali…nakon par mjeseci zabavljanje, ljabakanja i maženje došao je dan kada smo odlučili da “idemo do kraja”, da vodimo ljubav… čim smo se raspremili i kada sam vidjela KOLIKI MU JE… uhvatio me neopisiv strah. Vjerujte da mu je veličine moje podlaktice. Razmišljala sam da ga odma zaustavim i da mu nikako ni ne dozvolim da “uđe u mene” sa tim čudivištem, ali sve se odvijalo prebrzo, a i on je toliko bio napaljen da nisam imala vremene ni za kakvu reakciju. Tek kada je ušao u mene za mene je nastao pravi problem.
Tada je počeo nekontrolisano brzo i jako da to radi, na trenutke je bio van sebe, a moje sitno krhko tijelo se bukvalno raspadalo. Još kada uzmete u obzir da ima skoro 100 kila, kosti mi je lomio. Trajalo je, i trajalo, vječnost, a bol je bila sve veća. Taj odnos sam nekako preživjela, samo ja znam kako, cijeli vikend sam bila prikovana za krevet i tada sam odlučila da prekinem sa njim. Nisam mogla da prihvatim, a vjerovatno ne bih mogla ni izdržati to raditi svakodnevno sa njim. Trenutno sam bez momka, male ne želim, velikih se plašim, ne znam šta da radim
0 komentari:
Objavi komentar