Prije par godina operirao sam pilonidalni sinus. U to vrijeme bio sam s djevojkom koju sam stvarno volio. Pošto je rana bila mjesecima otvorena, trebao je netko da me previja, jer je teško za dokučiti samome. Ona se gadila na krv, i nije ju mogla podnijeti. Svaki dan, s toliko ljubavi i pažnje me previjala i znam da se mučila sama sa sobom. Vozila me na preglede. Plakala dok mi natapa ranu hidrogenom jer je znala koliko me boli. Ustajala se po noći da provjeri da li slučajno krvarim. Žurila kući s posla da ne bi slučajno više od par sati bio neprevijen.
Donosila mi čokolade, gumene bombone, kekse, tetošila me sa svime što zna da volim. Ma brijala mi dupe svaki tjedan oko te rane, šta da vam pričam više! Obožavao sam je. To je žena pred kojom nisam imao nikakvih kočnica, a ni ona predamnom. To je žena koju sam planirao oženiti. Danas ne znam ni gdje je, ne znam joj ni broj,ne znam ništa.Jer je ona tako htjela. Imam potrebu da joj se makar ovako zahvalim. I iskreno se nadam da si sretna.
0 komentari:
Objavi komentar