.... MOJE SVE u životu mi je tada onako hladno, bez emocija rekao da bi trebala da abortiram. Nisam željela, ali on je insistirao i prije odlaska u Minhem mi ostavio 500 eura za troškove abortusa. Kada je drugi puta došao i vidio da mi stomak raste i da nisam abortirala mnogo se naljutio, nikada ga takvog nisam vidjela.
Reako mi je da sam ga razočrala i da trudnoća nije ono što je on sa mnom planirao, rekao mi je da sam ista kao i druge djevojke i da ga želim trudnoćom usloviti, ucijeniti. To je bilo prije 3 godine i od tada ga nikada više nisam ni vidjela ni čula, broj mobitela je promijenio, FB profil ugasio… Pokušavala sam ga pronaći na razne načine, ali bezuspješno… prosto je nestao.
Govorio je da je iz Crne Gore, išla sam u taj grad i niko nikada nije čuo za njega. Vezu smo krili zbog razlike u godinama, zbog mojih roditelja i niko nije znao za nas. Niko mi ne vjeruje da su moja djeca plod ljubavi, VELIKE LJUBAVI… niko, ni roditelji, ni rodbina, ni prijatelji, niko mi ne vjeruje i svi me osuđuju. U jednom trenutku sam osjećala da je cijeli svijet moj, a sada, sada osjećam kao da sam sama na ovom svijetu, osjećam da će me i klinci mrziti kada odrastu. Kako godine prolaze shvatam, bila sam naivna i glupa, na moju veliku žalost.
0 komentari:
Objavi komentar