Pohađao sam gimnaziju i profesorica matematike me užasno mrzila, bio sam onako vrlodobar učenik, ali kod nje sam imao konstantno 1, svake godine išao na popravni gdje me nekako puštala. Koliko god se trudio uvijek mi je nalazila neku grešku, osjećao sam da sam joj odbojan i da me na neki načim mrzi. Istina farbao sam kosu, imao minđuše, pirsinge, lance oko vrata, pa se možda zbog toga tako prema meni ponašala, ne znam, kažem možda jer u četvrtom razredu sam sve to poskidao sa sebe i opet je bilo isto, 1,2,1,2… Nakon završene srednje škole imao sam želju da upišem fakultet, al na svim fakultetima se gledala ocjena i matematike tako da gdje god sam predavao ostajao sam za malo ispod “crvene linije”. Moji roditelji nisu imali novca da me šalju na privatni fakultet niti da plaćaju samoškolovanje, tako da sam nakon dvije godine pokušavanja odustao od svoje želje da se fakultetski obrazujem.
Tada sam nakon svih razočaranja odlučio da se prekvalifikujem, završio sam saobraćajnu školu, ispolagao vozačke dozvole i evo već 8 godina sam profesionalni vozač. Mnogo težak posao, stresan, naporan i psihički, a i fizički. Često sam sam i mnogo razmišljam šta bi bilo da sam recimo vukao jaku trojku ili četvorku iz matematike, ocjene za koje sam realno i znao, gdje bih bio sada, šta bih radio… sigurno ne bih bio u kabibi od par kvadrata, sam u dalekoj zemlji, ali… o tome mogu samo razmišljati i ništa više od toga, stvarnost je mnogo drugačija i surovija 🙁
0 komentari:
Objavi komentar