Nakon 17 godina braka prije 6 mjeseci sam ostala trudna… Imam 44 godine i osjećaj koji je u tim trenutcima kada sam saznala prolazio kroz mene bio je nešto što se ne može opisati riječima. .....

Nakon 17 godina braka prije 6 mjeseci sam ostala trudna… Imam 44 godine i osjećaj koji je u tim trenutcima kada sam saznala prolazio kroz mene bio je nešto što se ne može opisati riječima. Međutim spoznaja da to dijete koje počinje da raste u meni nije plod mog voljenog muža me je nekako tištilo, mučilo…



Dijete u mom stomaku bilo je plod prevare, laži… Nakon svih pokušaja prevarila sam mog muža sa nepoznatim momkom i dijete u meni bilo je te nepoznate muške osobe. Svakim danom osjećaj sreće i zadovoljstva bio je sve manji, a osjećaj kajanja i žaljenja sve veći… Moj muž je najbolja osoba na svijetu i svakim danom sam se sve više kajala zbog onoga što sam uradila. Kada sam bila u trećem mjesecu odlučila sam da abortiram 🙁




 Otišla sam na kliniku i abortirala sam bebu koju sam godinama priželjkivala, bebu koja mi je bila najveća želja u životu, jednostavno cijena svega toga bila je prevelika. Nije nam suđeno da imamo djecu, prihvaila sam to kao Božiju volju, tužno, ali tako nam je suđeno… Razmišljamo da iduće godine posvojimo jednu djevojčicu… dijete je dijete…
PROČITAJTE:  ISPOVEST: Ponuđeno mi je da se bavim elitnom prostitucijom...