Pas našeg prvog komšije je prije par dana ugrizao moju kćerku koja ima samo 11 godina. Više puta ju je ugrizao za butinu i na sreću moj muž je uspio da spriječi da joj nanese teže povrede, jadnica se ....

Pas našeg prvog komšije je prije par dana ugrizao moju kćerku koja ima samo 11 godina. Više puta ju je ugrizao za butinu i na sreću moj muž je uspio da spriječi da joj nanese teže povrede, jadnica se mnogo uplašila. Nakon toga je uslijedio još veći problem. Pun grad lutalica, a u domu zdravlja nemaju ni jedne bočice seruma. Morali smo ići u susjedni grad i sve to nas pored straha koji smo pretrpili i finansijski mnogo koštalo.




Nakon što smo uspjeli nači serum otišli smo i na policiju da prijavimo psa, odnosno vlasnika, našeg komšiju, a u policiji su nam rekli da nema materijala i dokaza za tako nešto, a i da povrede naše kćerke nisu baš tako teške te da se i mi i naša kćerka malo bolje pazimo i čuvamo ubuduće. Bila sam zgoržena… i u povratku kući sam kupila pakovanje otrova za pacove i isto veče poveliku količinu nagurala u komad mesa te prebacila u komino dvoriše. Ujutro me probudila vriska i plač iz komšiniog dvorišta. REX kako su zvali tog psa je umro… iskreno daleko je taj pas bio od pametnog REX-a kojeg svi znamo iz tv serije, bio je obična nedresirana džukela koja je bila konstantna priJetnja za sve nas u naselju.





Komšije odprilike znaju šta je dovelo i ko je uzrok smrti njihovog psa, danima nas poprijeKo gledaju, ljute se na mene i muža, ali bolje da se oni ljute na nas nego da živim u strahu da će ta džukela ponovo da ugrize i možda teže povrede nanese mojoj ćerkici. Možda moj postupak i nije baš uredu, ali mislim da bi svaka majka na isti način postupila…