Imala sam 17 godina kada me prvi komšija, tatin prijatelj iskoristio i uzeo mi prvo nevinost, a kasnije i život :(. Ostala sam trudna, a kada sam mu to rekla, zaprijetio mi je da će da me ubije ako ikome kažem. Nisam znala šta da radim, ćutala sam, a vrijeme je prolazilo. Kada su mama i tata saznali da sam trudna isto veče su me istjerali iz kuće, ODREKLI SU ME SE, bez da sam imala priliku da im objanim. Nedugo nakon toga sam rodila kćerku, a zbog svega sam morala napustiti i školu i sada preživljavam i snalazim se na razne načine da obezbijedim koru hljeba mojoj kćerkici i sebi.
Mali nedužni anđeo ima pune dvije godine i prošle sedmice se razbolila, iznenada je dobila jako visoku temperaturu, skoro 39. Odnijela sam je na hitnu, a nakon što su je doktori pregledali ustanovili su da se razbolila zbog loših higijenskih uslova u kojim živi, odnosno živimo. Obavijestili su socijalunu službu te su mi je oduzeli 🙁 Ne znam šta da radim, koliko god mi je na neki način zbog nje život uništen, toliko je volim da ne mogu zamisliti dalje da živim ako mi je ne vrate. Jedini razlog mog života, jedino što imam, ne mogu bez nje… a nemam nikoga da mi pomogne da je vratim 🙁 UBIT ĆU SE
0 komentari:
Objavi komentar